Ako ste paušalac u Srbiji, sigurno ste makar jednom čuli frazu „fiskalna kasa“ i odmah pomislili: „Ma, to nema veze sa mnom!“ Pa, možda ima, možda nema – zavisi od toga čime se bavite i s kim poslujete. Fiskalni računi su tema koja kod mnogih paušalaca izaziva konfuziju, naročito od trenutka kada je krenula nova era e-fiskalizacije.
I dok neki s pravom mogu reći „ja sam izuzet“, drugi se ipak moraju pozabaviti pitanjem da li baš svaka prodaja ili usluga treba da prođe kroz fiskalnu kasu? Ovaj vodič je tu da razjasni sve dileme. Bez pravnog žargona i suvišnih komplikacija, pričaćemo kao ljudi – jasno, razumljivo, i uz poneki primer iz stvarnog života.
Ko su paušalci koji moraju da izdaju fiskalne račune?
E, ovo je ključno pitanje. Da li baš svaki paušalac mora da ima fiskalnu kasu i da izdaje fiskalne račune? Kratko i jasno – ne. Fiskalni računi su obavezni samo za određene situacije i delatnosti. Ako radite sa fizičkim licima, tu stvari postaju ozbiljnije. Po zakonu, kada prodajete robu ili pružate usluge fizičkim licima na malo, fiskalni račun je obavezan. Ali ako poslujete isključivo sa firmama ili državnim institucijama, možete mirno spavati, fiskalna kasa vam ne treba.
Recimo, ako ste IT stručnjak koji radi za strane klijente preko platformi poput Upworka, šanse su da ste već lupili sebi etiketu „ovo se mene ne tiče“. Ali, ne tako brzo! Ako uslugu pružate fizičkom licu, fiskalna kasa ulazi u igru. Dakle, nije važno da li pare dolaze preko Payoneer-a, PayPala ili direktno na račun – bitno je ko je krajnji korisnik.
Sa druge strane, ako ste, recimo, advokat, lekar ili umetnik, zakon vas izuzima iz ove priče. Ali, samo ako se striktno bavite svojom osnovnom delatnošću i nemate promet na malo koji se direktno naplaćuje od fizičkih lica. Dakle, ako pored advokatskih usluga krenete da prodajete „suvenire iz sudnice“, računi vas neće izbeći.
Ukratko, ključ je u tome da li poslujete s fizičkim licima i da li naplaćujete promet na malo.
Konkretne situacije kada je obavezno izdavanje fiskalnih računa
Zamislite ovo: imate svoju malu firmu, recimo, bavite se popravkom računara. Dođe vam komšija da mu sredite laptop i plati kešom. To je promet na malo i treba da izdate fiskalni račun. Ili, recimo, prodajete svoje rukotvorine na nekom sajmu, prodajnoj izložbi ili čak šaljete preko kurirske službe. Kad god radite sa fizičkim licima i naplata ide odmah (gotovinom, karticom ili čak preko aplikacija), zakon kaže: „Izdaj taj fiskalni račun!“
Ali, ako prodajete na pijaci – opušteno, fiskalna kasa vam nije potrebna. Ovo spada u specifične izuzetke i ne podleže fiskalizaciji. Dakle, prodavci voća, povrća i domaćih proizvoda mogu slobodno da dišu, jer fiskalni računi za pijace nisu u igri.
S druge strane, ako ste paušalac koji pruža usluge ili prodaje proizvode (bilo digitalne ili fizičke) fizičkim licima na drugim mestima (Npr. Gumroad, Payhip), fiskalni račun jeste obavezan. Pravilo je jednostavno, ako je krajnji korisnik vašeg proizvoda ili usluge fizičko lice, bilo u zemlji ili inostranstvu, fiskalna kasa jeste obavezna.

Kako je sa online poslovanjem?
E, sad dolazimo do prave zavrzlame – internet i paušalci. Ako ste paušalac i prodajete robu ili usluge preko svog sajta, društvenih mreža, platformi poput KupujemProdajem, Limundo, ili čak stranih platformi poput Etsy-a, treba da obratite pažnju na sledeće pravilo: ako naplata ide fizičkim licima u Srbiji, mora fiskalni račun. Nema izgovora „Ali, to je online, pa to je moderno!“ – zakon ne pravi razliku između interneta i fizičke prodavnice.
Međutim, ako radite preko platformi kao što su Upwork, Fiverr ili drugi posrednici koji vam plaćaju kao pravno lice, situacija postaje kompleksnija. Tu nije ključna činjenica da ste vi plaćeni od pravnog lica (npr. platforme), već da je krajnji korisnik usluge fizičko lice. I tu dolazi zakon sa svojim zahtevima: transakcija prema fizičkom licu zahteva fiskalizaciju, bez obzira na to što vam novac stiže od platforme.
Naravno, ovo je samo generalno pravilo. Kako se situacija stalno menja, a zakon može da bude različito tumačen, obavezno konsultujte svog knjigovođu ili ovlašćeni poreski savetnik kako biste bili 100% sigurni. Bolje odmah razjasniti sve nego kasnije plaćati kazne, zar ne?
Ko ne mora da izdaje fiskalne račune?
Sada dolazimo do onog dela gde možete da odahnete, ako se pronađete među izuzecima. Postoje određene delatnosti koje su oslobođene obaveze izdavanja fiskalnih računa. Na primer:
- Prodaja na pijacama i tezgama: Ako ste paušalac koji prodaje voće, povrće, ručno rađene proizvode ili slične stvari na pijaci, vi niste u obavezi da imate fiskalnu kasu. Pijace su na neki način “oaza bez fiskalizacije” – bar za sada.
- Određene slobodne delatnosti: Tu spadaju zanimanja poput advokata, umetnika, novinara i slično. Međutim, budite pažljivi – to što ste oslobođeni fiskalne kase ne znači da ste oslobođeni vođenja evidencije o prihodima. I dalje morate uredno voditi KPO knjigu i prijavljivati promet.
- Međunarodne usluge pravnim licima: Ako sarađujete sa stranim kompanijama i naplata ide pravnom licu, fiskalni račun nije potreban. Ovo je dobra vest za sve IT stručnjake, dizajnere i konsultante koji rade za firme iz inostranstva.

Kazne za nepoštovanje fiskalizacije
E sad, da ne bude “nisam znao”, evo šta se dešava ako izbegnete izdavanje fiskalnih računa, a trebalo je da ih izdajete. Kazne nisu naivne i kreću se u sledećim okvirima:
- Za pravna lica: Kazne mogu iznositi od 100.000 do 2.000.000 dinara.
- Za preduzetnike: Očekujte kaznu između 50.000 i 500.000 dinara.
- Za odgovorna lica u firmama: Kazne su od 10.000 do 200.000 dinara.
Osim finansijskih kazni, postoji i rizik zabrane obavljanja delatnosti na određeni period. Dakle, fiskalizacija nije samo “propis na papiru” – inspektori su na terenu, proveravaju, i može vas koštati ako ne poštujete zakon.
Kako izdati fiskalni račun kao paušalac?
Izdavanje fiskalnog računa za paušalce zapravo nije toliko komplikovano kako na prvi pogled deluje. Evo kako to ide korak po korak:
- Priprema fiskalne kase ili softverskog rešenja. Prvo, morate da imate fiskalnu kasu ili softver koji je registrovan kod Poreske uprave. Ovo znači da je vaš uređaj povezan sa njihovim sistemom i da svaki račun koji izdate ide direktno u bazu podataka. Ako nemate fiskalnu kasu, možete koristiti softverska rešenja na računaru, tabletu ili čak telefonu – uz obavezni fiskalni printer.
- Unos podataka o kupcu i usluzi/proizvodu. Kada izdajete fiskalni račun, unesite osnovne podatke o transakciji kao što su naziv proizvoda, količina, cena…
- Povezivanje sa sistemom Poreske uprave. Kada unesete sve podatke, kasa ili softver šalje informacije direktno u Poresku upravu putem interneta. Zato je važno da imate stabilnu internet konekciju dok radite.
- Štampanje fiskalnog računa: Nakon što sistem odobri transakciju, štampa se fiskalni račun sa QR kodom. Taj QR kod omogućava kupcima da provere validnost računa preko sajta Poreske uprave.
- Izdavanje računa kupcu. Račun možete dati kupcu u papirnom obliku ili elektronski, u zavisnosti od dogovora. Na primer, ako radite online usluge, možete poslati fiskalni račun na e-mail kupca – to je potpuno legitimno.
- Evidentiranje u KPO knjigu. Ako ste paušalac, obavezni ste da izdate fiskalni račun, ali morate ga i upisati u Knjigu prometa (KPO). Ovo je jednostavna tabela u kojoj beležite osnovne informacije o računu: datum, broj računa, iznos i način plaćanja.
To je cela filozofija! Jednom kad prođete ovaj proces, sledeći put ide mnogo brže i lakše. Fiskalizacija možda zvuči komplikovano, ali zapravo je samo još jedan korak u organizaciji poslovanja.